Riznica stvaralaštva

Aleksandar Janjušević –pisac za decu

Aleksandar Janjušević je rođen 1975. godine u Kragujevcu. Po zanimanju je diplomirani pravnik i radi na radnom mestu sekretara Osnovne škole „Natalija Nana Nedeljković” u Kragujevcu. Oženjen je i otac dvoje dece.
Do sada je izdao pet zbirki pesama i kratkih priča i jedan roman za decu: „Neka deca budu deca” (2013), „Gde sunce spava” (2014), „Kad porastem biću mali” (2016), „Od kiše se raste” (2018) „Moja se mama boji mostova” (2019) i roman „Boris” (2019). Pesme su mu zastupljene u mnogobrojnim zbornicima savremene poezije za decu. Za svoj rad više puta je i nagrađivan: povelja za drugo mesto na međunarodnom konkursu „Zauvijek ću biti dijete”, Podgorica (2019), drugo mesto na međunarodnom konkursu „Olovko ne ćuti”, Barajevo (2019), specijalna nagrada crkvene opštine Crvenka na međunarodnom festivalu „Bulka” (2019), drugo mesto na 26. Međunarodnom festivalu osnovnih škola „FLUOŠ” za autorski tekst „Borba za proleće” (2020).

 

Kao scenarista i reditelj pozorišne predstave „Borba za proleće” dobitnik je nagrade za najbolju predstavu učenika starijeg uzrasta, Zlatna iskrica, Kragujevac (2019). Osnivač je udruženja „Gde su knjige nema brige” i festivala dečijeg književnog stvaralaštva „Želim da budem dete” u Kragujevcu. Urednik je i voditelj radio emisije „Veliki odmor”. Takođe je i idejni tvorac kulturne manifestacije „Dečiji Kulturni Petak”. Član je Udruženja dramskih pisaca Srbije i književnog kluba CZNTK „Abrašević” iz Kragujevca.

OBEĆANJE

I´ čvrsto reših
da nikad više,
ti što me zgazi
ko vreme starca
ne budeš predmet
pažnje moje.
I rekoh sebi
da nije vredan
ljubavi tvoje
bol u mom srcu.
I slagah sebe…

BILA MI JE…

Bila mi je čežnja od malena,
već u školi bila mi je draga,
i ranije, ma još od pelena
u nemoći bila mi je snaga.

Gledao je krišom ispod oka
i sanjao njene kose duge,
oči plave, jezera duboka
bila mi je kišobran od tuge.

Brinuo sam o njoj izuzetno,
drhtao sam kad joj čujem ime,
sakrivao ljubav vrlo spretno
bila mi je kišobran od zime.

Nekad beše, odavno sam deda
al’ mi lepo kada nje se setim,
bila mi je sve što mi tad treba
davala mi krila da poletim.

Redakcija