Primeri iz prakse

Vrtić Montesori Pinokio

PU „Čika Jova Zmajˮ, Voždovac, Beograd

Postoji li vrtić u kome deca slobodno biraju pribor koji će koristiti u skladu sa interesovanjima i mogućnostima, u prostoru organizovanom da podstiče njihov razvoj, a gde je uloga vaspitača da diskretno i nenametljivo pomaže deci?

Postoji, takav je vrtić Montesori Pinokio, jedan od prvih koji je prilagodio Montesori predškolski program Osnovama programa predškolskog vaspitanja i obrazovanja u našoj zemlji. Danas je naš rad uspešno usklađen i sa novim osnovama programa predškolskog vaspitanja i obrazovanja „Godine uzletaˮ.

Vrtić čije okruženje inspiriše i ohrabruje decu da napreduju i da iskoriste sve svoje potencijale. Vrtić u čijem radu se polazi od pretpostavke da su sva deca rođena radoznala i sa željom da usvajaju znanja, a gde je posao vaspitača da neguje tu stalnu želju za učenjem. Deca neometano uče kroz igru, različite oblike rada i aktivnosti, a svo vreme uvažavaju se njegove potrebe. Dete se igra i uči spontano, uči čineći, radeći nezavisno, pojedinačno, u paru ili u manjoj grupi, uz brojne aktivnosti i pribore koji su za njega pažljivo pripremljeni u uređenoj okolini prema svim montesorskim načelima. Naš vrtić detetu pruža podsticajnu okolinu za razvoj nezavisnosti i samostalnosti, uz individualizovani pristup vaspitača i pravo na različitost. Velika sloboda unutar granica koje su dogovorene pruža detetu mogućnost da nezavisno i u potpunosti razvija sve svoje potencijale.

KAKO?

1. POSMATRANJEM

Posmatranje ponašanja dece predstavlja sam početak razumevanja primene Otvorenog Montesori programa. Posmatranjem saznajemo šta se dešava, a ne šta mislimo da se desilo!

2. OTVORENIM MONTESORI AMBIJENTOM

Otvoreni Montesori ambijent u našem vrtiću obuhvata unutrašnju, spoljašnju i lokalnu sredinu – sva mesta na kojima može da se odvija učenje dece. Unutrašnja sredina ima koncept slobodnog delovanja, izlazi u susret potrebama deteta za samoformiranjem. Ambijent je privlačan za dete jer ima mogućnost da istražuje, bira, proba, upoznaje, donosi odluke i zaključuje. Spoljašnja sredina obuhvata življenje i učenje dece na otvorenom prostoru – igralište (sa spravama koje pospešuju razvoj motorike), travnjak, peščanik, cveće i povrtnjak. Lokalna sredina se odnosi na posete: pozorištima, bibliotekama, muzejima, crkvama, školama i dr.

Osnovne komponente ambijenta su: sloboda (detetu se daje prilika da uči kretanjem, da razmišlja o svojim akcijama i posledicama istih, da ispita sebe, da otkrije svoje sposobnosti i ograničenja, slobodan izbor materijala i dr.), struktura i red (pomažu detetu da se bavi smislenim aktivnostima, dete učestvuje u održavanju reda u prostoru i dr.), realnost i priroda (dete spoznaje spoljašnji i unutrašnji svet, ima blizak odnos sa realnim predmetima, materijali za rad su izrađeni od prirodnih materijala i dr.), lepota i atmosfera (atmosfera je topla, slobodna opuštena, podsticajna, ali pre svega radna).

Poseban segment ambijenta odnosi se na opremu. U našem prostoru – radnim sobama i ostalim delovima vrtića smešteni su: centar za praktične aktivnosti, centar za razvijanje čula, centar za jezik, centar za matematiku, kosmički centar, centar za igru uloga, centar za konstruktivni materijal, centar za umetničko stvaranje. Materijali i centri su klasifikovani po odgovarajućim policima. Montesori materijali su sastavni deo ambijenta u Montesori Pinokiju. Imaju za cilj razvoj čulne osetljivosti, unutrašnje oblikovanje deteta, razvijanje unutrašnjeg reda, podržavanje unutrašnje motivacije i samostalan rad koji vodi razvoju koncentracije. Svaki od materijala se predstavlja detetu u određenom trenutku njegovog razvoja, što se postiže posmatranjem i praćenjem ponašanja deteta, njegove koncentracije, spontanog ponavljanja aktivnosti sa materijalom koji sugeriše u kojoj meri dete nalazi smisao i značenje u onome što radi.

3. INDIVIDUALIZOVANO UČENJE – INDIVIDUALNI RAD

U periodu od treće do šeste godine kod dece se pojavljuje svesni upijajući um. Dete ima potrebu i kapacitet da aktivno i svesno stiče znanja i uvežbava veštine. Na tome se i zasniva individualizovano učenje. Ova faza programa se započinje razumevanjem „haosaˮ – buka i galama u sobi, više dece na jednom materijalu, nepoštovanje pravila i sl. Vaspitač započinje da organizovano radi na procesu „normalizacijeˮ, čiji je cilj: red, rad, samostalnost, koordinacija i koncentracija. Dete uči da ima pravo da ga niko ne ometa u učenju i da nauči da živi i radi neometajući druge!

Individualizovano učenje se realizuje radom sa Montesori materijalima koje se baziraju na sledećim principima: materijal izlaže samo jedan problem, predstavlja ideju od jednostavnog ka složenom sve do apstrakcije, pomaže detetu u samoobrazovanju pomoću kontrole greške, rad sa materijalima je doživljaj spoznavanja sopstvene moći. Drugi bitan aspekt ovog učenja jeste i primena Montesori vežbi koje su prilagođene smislu „kadaˮ i „kakoˮ učiti, a smisaone su i za dete i za vaspitača. Sama prezentacija vežbi se realizuje tako što vaspitač imenuje matrijal, pokazuje detetu kako se nosi i prezentuje način korišćenja materijala. Nakon toga dete samostalno koristi materijal – onda kada i kako želi. Individualizovani pristup najviše dolazi do izražaja kada zadaci imaju različitu težinu u zavisnosti od mogućnosti deteta. Dete ohrabreno uspehom na lakšim materijalima uzima teže jer to za njega postaje izazov.

4. INTERAKTIVNO UČENJE U MALIM GRUPAMA

Primena interaktivnog učenja podiže motivaciju dece, razvija saradnju i prebacuje odgovornost za postizanje cilja na decu – usaglašavanje stavova, zajedničke akcije, tolerancija i dr. Na ovaj način se izbegava dominacija vaspitača i predominacija frontalnog oblika rada. U našem vrtiću ovaj rad se realizuje kroz izradu različitih projekata, a pozitivni efekti su brojni: komunikacija u procesu rešavanja problema, razumevanje prijatnih i neprijatnih emocija, uzajamna zavisnost, deljenje stvari, donošenje zajedničkih odluka i dr.

5. ODNOS PORODICE I VRTIĆA – PARTNERSTVO

Partnerstvo je model po kome se programom povezuju porodice i kolegijum vaspitača našeg vrtića i lokalne zajednice, koji udružuju snage i resurse u realizaciji aktivnosti i donošenju odluka u pravcu zajedničkog cilja – kreiranje optimalnih uslova za razvoj i učenje dece! Naše partnerstvo sa porodicom gradimo na principima ravnopravnosti, autentičnosti, demokratičnosti i kompetentnosti. Postoje bogati oblici saradnje sa porodicom koji se realizuju kroz radionice, zajedničke aktivnosti dece i roditelja i sl.

6. NEZAVISNOST – SAMOSTALNOST – POSREDNA DISCIPLINOVANOST

Ova dimenzija Otvorenog Montesori programa daje posebnu notu pedagoškom radu po kome se Montesori program razlikuje od ostalih pedagoških programa. Razvoj nezavisnosti se zasniva na životnoj sili koja vodi dete i njegove napore ka cilju,  a predstavlja temelj samostalnosti. Razvoj samostalnosti ima sledeće faze: pripremljena sredina u kojoj se dete u toku učenja slobodno kreće; razvijanje odgovornosti za svoje okruženje, poštuje pravila i sarađuje sa drugom decom u obavljanju svih poslova vezanih za održavanje okruženja; usredsređenost na rad sa materijalima; koncentracija koju karakteriše dublji sloj pažnje i koja je uslovljena razvojem volje; samodisciplina koja predstavlja razvijeni svesni period volje koja odgovara spoljnim zahtevima.

Montesori vaspitač je tih i na izgled pasivan, ima zadržavajući stav strpljivog iščekivanja i zna da se posredna disciplina rađa kada dete usredsredi pažnju na predmet. Montesori vaspitač uči da kontroliše sebe, da ne prekida dete u toku rada, ne prestaje da posmatra decu čak i kada im pomaže, uviđa javljanje moći koncentracije. Javljanjem posredne discipline, Montesori vaspitač se zadovoljava pripremom sredine i povlači se u senku. UČI SE STRPLJENJU! Mnogi naučnici tvrde da je za život važnije predškolsko nego fakultetsko obrazovanje, a dete koje odmalena stekne navike učenja i rada, veruju montesorski vaspitači, s uspehom će se time koristiti tokom celog života.

Mogli bi još mnogo toga da kažemo o našem radu, ali ipak o nama najviše govore osmesi i sreća naše dece.

Kolektiv vrtića Montesori Pinokio