Preporučujemo…

Pojava ČITALAČKOG MARATONA
bila je pun pogodak

U želji da nastavi da neguje čitalačke navike učenika, ali i da podstiče njihovo kritičko mišljenje, izdavačka kuća „Klett” već petu godinu za redom uspešno sprovodi svoju društveno odgovornu akciju pod nazivom Čitalački maraton. Ovu jedinstvenu akciju podržalo je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, a neverovatan podatak je da je više od 20.000 učenika osnovnih škola širom Srbije (organizovanih u oko 1.800 Čitalačkih klubova) na poklon dobilo pobednički roman iz svake dosad odštampane edicije i svake godine pročitalo, pa zatim analiziralo na radionicama po pet najboljih romana. Ovim povodom želeli smo da čujemo utiske nastavnice Sanje Terić, koja je mentor Čitalačkog kluba u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar” u Beogradu od 2017. godine.

Koliko dugo radite u školi i koja je bila Vaša motivacija da se uključite u Čitalački maraton, nesvakidašnji projekat koji podstiče mlade da čitaju?

Kada ste nastavnik u osnovnoj školi pred vas se postavljaju mnogi zadaci i zahtevi, a očekuju što bolji rezultati. Lepota ovog poziva je što sve to radite zarad svojih đaka i zajedno sa njima.
U Oglednoj osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar” u Beogradu radim kao nastavnik srpskog jezika i književnosti više od dvadeset godina. Pored redovnih obaveza, često sam deo zanimljivih projekata koji se organizuju u školi i van nje. Jedan od njih bilo je i osnivanje Čitalačkog kluba. Ovaj projekat je zaista lako našao put do mojih đaka.

Zašto mislite da je Čitalački maraton tako lako pronašao put do učenika širom Srbije i postao deo njihovih interesovanja? Šta je to što ih je motivisalo da se učlane u Čitalački klub u Vašoj školi?

Pojava Čitalačkog maratona bila je pun pogodak. Deca su čitala štivo koje je namenjeno njihovom uzrastu i interesovanjima: o pubertetu, odnosu sa roditeljima, borbi sa autoritetima, prvoj ljubavi i razočarenju, životu u školi i svemu onom što on nosi sa sobom… Romani su se čitali sa zadovoljstvom, a uz pomoć aparature koja je pratila svaku radionicu, tumačili smo sadržaj pročitanih dela. Ukrštala su se koplja u razmeni mišljenja, ali su ti čitalački megdani bili pravo zadovoljstvo – kako za đake, tako i za mene. Moja uloga je bila da ih uvedem u priču i podstaknem da sve ono što su osećali i o čemu su razmišljali dok su čitali, pretoče u reči i međusobno ih razmene.

Kako se onda toliko danas govori o krizi čitanja kod mladih? Da li i na redovnoj nastavi deca mogu da se izraze na opisane načine?

Redovni časovi srpskog jezika – pored izučavanja gramatike, pravopisa i jezičke kulture – ispunjeni su i časovima književnosti. Međutim, radi se o obaveznim književnim tekstovima i lektirama koje svaki učenik treba da pročita, a kasnije uz pomoć nastavnika prouči, doživi i možda zapamti. U želji da što više razvijamo čitalačke navike, u našoj školi smo uz obaveznu lektiru uveli časove lektire po izboru učenika. Bio je to pokušaj da obaveznu lektiru dopunimo klasičnim, novim, drugačijim književnim tekstovima. Bilo je tu svega, od klasične literature, do savremene književne produkcije koja nije uvek bila namenjena uzrastu mojih đaka. Naročito imam sve to u vidu kada kažem da je Čitalački maraton zaista bio pun pogodak, jer je bio prirodan nastavak aktivnosti u kojima su moji đaci već učestvovali.

Koliko mislite da tinejdžerima znače radionice Čitalačkog kluba?

Moj zadatak da kao nastavnik srpskog jezika organizujem ove radionice, bio je izvršen sa lakoćom. Đaci su uživali u čitanju, bogatili svoj rečnik i razvijali kritičko mišljenje. Tako naša čitalačka avantura traje evo već petu godinu i prerasta u pravi čitalački maraton.

Ova školska godina specifična je od samog početka i svi se slažu da nije lako raditi u uslovima pandemije, skraćenih časova i onlajn nastave. Da li i ove godine učestvujete u Čitalačkom maratonu?

Naravno. Ove godine započeli smo novu trku u čitanju i druženju, jer smo mi ipak maratonci u čitanju knjiga.

Značajno je pomenuti da su romani iz edicije Čitalački maraton ocenjeni kao kvalitetni na različitim književnim konkursima. Naime, prvi pobednik „Ja Aleksija” dobio je 2018. godine prvu nagradu i plaketu „Dositejevo pero” za najbolji roman prema izboru dečje kritike. Zatim je usledilo još jedno „Dositejevo pero” za roman „Navijam za šaptača”, koji je proglašen najboljim u 2020. godini. Pored toga, krajem prošle godine, izdvojila su se još dva romana ulaskom u najuži izbor za prestižnu književnu nagradu Politikinog Zabavnika – „Odbegla mama” i „Kliše”. Prvi je štampan u trećoj ediciji Čitalačkog maratona, dok je potonji pobednički roman iz najnovije, četvrte edicije.

Aleksandra Radenković