Prosvetionik je elektronska revija namenjena prosvetnim radnicima i svim poštovaocima prosvetiteljske misije. Pokrenuli smo je sa željom da prikažemo primere dobre prakse, izuzetne pojedince među nama, često borce sa vetrenjačama, ali i one koji ne odustaju i veruju da je prosveta uvek bila i biće svetionik znanja. Smatramo da je svaki objavljeni tekst afirmativan i inspirativan onima koji žele da svoje znanje i rad unaprede, a čitaoci koji nisu iz sveta obrazovanja uvide vrednost i značaj obrazovanja u Srbiji.

Naša priča

Tokom pandemije kovida 19, sredinom 2020. godine, kada se dogodio prelaz na onlajn nastavu, u Kragujevcu nastaje elektronska revija „Prosvetionik“.

Ovu misiju započinju Biljana Vulović, učiteljica i Bojana Tubić, nastavnica srpskog jezika i književnosti. One pokreću, uređuju i objavljuju prva dva broja revije čiji je izdavač Udruženje gružanskih učitelja.
„Prosvetionik“ je registrovan u Nacionalnom ISSN centru Srbije, ISSN (Onlajn) pod brojem 27381285.

„Prosvetionik“ donosi razgovore sa uglednim stručnjacima u različitim oblastima obrazovanja, predstavljaju se prosvetni radnici stvaraoci, piše o ličnostima koje mogu da nas inspirišu, objavljuju primeri dobre prakse realizovani u radu sa učenicima, brojni saveti stručnjaka iz oblasti pedagogije, psihologije, defektologije, psihijatrije, predstavljaju se škole, govori o božanskim susretima i lepotama Srbije…

Od trećeg broja „Prosvetionika“ urednički tim čini pet žena, entuzijasta, svaka na svoj način upečatljivo aktivna u svetu obrazovanja: Biljana Vulović, dr Maša Đurišić, mr Mirjana Pajić, Bojana Tubić i dizajnerka Isidora Komlenović. One očekuju podršku svojih kolega i drugih zainteresovanih stručnjaka u vidu novih tekstova kao i potencijalnih donatora koji žele finansijski da podrže dalje objavljivanje elektronske revije „Prosvetionik“.

O Prosvetioniku u emisiji Mozaik RKT 2.12.2021.

Kragujevačke nedeljne novine o Prosvetioniku

ritamgrada.rs o Prosvetioniku

Uredništvo

Biljana Vulović

Učiteljica na selu

Rođena sam pre 49 godina u gružanskom selu Oplanić. Majka sam dve devojke, Marte i Lene, koje se bave košarkom. Medalja je puno, a vremena sa njima malo. Daljine nisu prepreka da im uvek i u svemu budem podrška.
Po obrazovanju sam učitelj. Dvadeset pet godina radim u nepodeljenim školama ili kombinovanim odeljenjima. Te škole su daleko od grada, uglavnom su starije od gradskih i obično su okružene šumom i poljem, uz neku reku u blizini.
Ako lepota življenja i uživanje u radu predstavljaju ličnu i profesionalnu filozofiju jedne učiteljice na selu, onda možemo biti sigurni da su i deca koja žive tu, uprkos nedostacima ruralne sredine, ipak u velikoj prednosti u odnosu na svoje vršnjake u gradu. Moj posao beskonačno crpi prirodne resurse.
Nisu samo „devojke iz Gruže lepe kao ruže“. Gruža je ponosna na svoje genijalce. Dobrica Erić peva o njoj. Gruža je muza, inspiracija i tajna. Njegovi, kao i moji preci, bili su „polupismeni težaci, gorštaci i goroseče“. Zbog svega ovoga, meni je lako da iskoristim ono što je svakoga dana pred radoznalim očima učenika. Takva je misija nas seoskih učitelja.
Svakodnevno imam priliku da osetim ljubav, pažnju i toplinu svojih đaka. Trudim se da pratim njihov rast i napredovanje, individualne karakteristike, podstičem njihov razvoj, uključujem ih u društveni život. Smatram da za dobru nastavu nije važna količina dobrih ideja, već njihov izbor, ravnoteža i osmišljavanje. Spoj tradicionalne i savremene škole…

@biljana.vulovic.7
  • savetnik – spoljni saradnik MNTPRS, pri Školskoj upravi Kragujevac;
  • autor velikog broja objavljenih i prezentovanih radova;
  • član komisije Ministarstva prosvete za polaganje ispita za licencu;
  • osnivač i predsednik Udruženja gružanskih učitelja;
  • autor dva akreditovana seminara;
  • autor velikog broja objavljenih i prezentovanih radova;
  • realizator „Obuke nastavnika za ostvarivanje programa nastave i učenja orijentisane na proces i ishode učenja“;
  • trener obuke „Škole za 21. vek“
@djurisic_masa

Maša Đurišić

Učiteljica

Sigurno su vam u sećanju ostale one tipizirane teme za pisanje sastava koje su nam zadavali ne bi li nas naveli na odabir profesije kojom ćemo se baviti „kad porastemo”. Ja sam od onih ljudi koji su oduvek znali čime će se baviti kad porastu – decom.
Moje ime je Maša Đurišić, rođena sam 9. septembra 1985. godine u Beogradu, gde sam završila osnovnu školu i gimnaziju. Osnovne i master studije završila sam na Učiteljskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i stekla zvanje master učitelja 2011. godine. Doktorirala sam na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu, smer Prevencija i tretman poremećaja ponašanja i stekla zvanje doktor defektoloških nauka, 2020. godine.
Od septembra 2010. godine zaposlena sam u Osnovnoj školi „Veselin Masleša” u Beogradu, gde kontinuirano rastem i sazrevam, i kao profesor i kao istraživač. U toku svog rada u školi bila sam angažovana na različitim zadacima (član i Rukovodilac različitih školskih timova i veća, učesnik u izradi Godišnjeg plana rada škole, organizator brojnih predavanja, radionica i tribina za učenike, roditelje, kolege i drugo). Pohađala sam i veliki broj seminara, stručnih skupova i tribina na kojima sam imala mogućnost da unapredim svoj rad.
Učestvovala sam u realizaciji projekta „Podrška roditeljima dece sa teškoćama u učenju i ponašanju u procesu inkluzije”, odobrenom od strane Ministarstva prosvete i nauke Republike Srbije 2012. godine. Angažovana sam i kao autor na izradi studije „Pokretači i determinante nasilja nad decom u Srbiji“ Udruženja građana SeConS-grupa za razvojnu inicijativu i UNICEF-a, 2016. godine. Realizator sam odobrenog programa stalnog stručnog usavršavanja nastavnika, vaspitača i stručnih saradnika „Razvijanje socijalnih veština u školi” (2016/2017. i 2017/2018; 2018/2019, 2019/2020, 2020/2021). Jedan sam od članova redakcije „Leksikon stvaralaca u preduniverzitetskom obrazovanju” (2016). Angažovana sam i od strane Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja kao stručno lice koje je učestvovalo u postupku davanja stručne ocene kvaliteta rukopisa udžbenika (2018/2019; 2020/2021) i kao spoljni saradnik Zavoda za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja (2019/2020;2020/2021). Član sam Društva učitelja Beograd i Društva defektologa Srbije.
Učestvovala sam na 15 naučnih skupova kao predavač i objavila 36 naučnih radova.
I pored svega navedenog, isti entuzijazam me i dalje drži što se tiče profesionalnog razvoja. Unapred se radujem svakom novom izazovu koji se pred mene stavi i svakom novom projektu koji započnem. Čovek je bogat onoliko koliko zna. A ja znam da svesno i odlučno idem ka svome cilju.

@isidora_komlenovic

Isidora Komlenović

Dizajner

Zovem se Isidora Komlenović i imam 22 godine. Studiram multimedijalni dizajn na Računarskom fakultetu već tri godine i koristim prakse koje mi se nude kad god imam priliku. 

Osim studiranja koje objedinjuje tehnologiju i kreativnost, bavim se slikanjem različitim tehnikama. 

@mirjanapajic68

Mirjana Pajić

Podrška

Rodila sam se 1968. godine, rano detinjstvo provela u selu Ivanovci kod Ljiga, bila đak u kombinovanom odeljenju što mi je kasnije bila inspiracija za temu diplomskog rada na studijama pedagogije.

Pre dolaska u Beograd na školovanje, pet nezaboravnih godina sam živela u Gornjem Milanovcu i sve to vreme bila član Dečje redakcije Dečjih novina, na Pedagoškoj akademiji u Beogradu član redakcije lista OAZA (Omladina Akademije Za Akademiju), kasnije sekretar redakcije časopisa Učitelj, sada i časopisa Učenje i nastava. Oba su nacionalni časopisi, na listi MPNTR domaćih naučnih časopisa za društvene nauke, M53 kategorije. Srećna sam što sam član redakcije elektronske revije Prosvetionik!

Po obrazovanju sam učitelj, pedagog i magistar pedagoških nauka.

Četvrt veka sam radila u Savezu učitelja Republike Srbije a od 2015. godine sam u Klett društvu za razvoj obrazovanja. Bila sam član Nacionalnog prosvetnog saveta Srbije i predsednik Skupštine Privrednog društva Prosvetni pregled.

Sa koleginicom Anom Savković sam koautor monografije Časopis Učitelj 1983 – 2013 a sa profesorom Milenkom Kundačinom i brojnim saradnicima priredila sam Leksikon stvaralaca u preduniverzitetskom obrazovanju gde su biografije 1000 prosvetnih radnika Srbije.
Učestvovala sam u izradi nekoliko priručnika iz oblasti finansijske pismenosti, koautor sam više akreditovanih seminara, koordinator mnogih projekata…
Trudim se da svojim radom i saradnjom sa stručnjacima različitih profila afirmišem nastavnički poziv i ukažem na značaj obrazovanja u razvoju društva i stvaranju kvalitetnijeg života.

Mnogi su mi pružili profesionalnu i ličnu podršku i time pomogli da naučim da i ja budem podrška drugima, na čemu sam im neizmerno zahvalna.

Moj sin, od mene mlađi 30 godina, je dobar momak kojim se ponosim.
Oduvek volim da pevam, poslednjih godina to činim u horu crkve Svetog Simeona Mirotočivog na Novom Beogradu.

Drugi deo života kod pametnog čoveka sastoji se u oslobađanju od ludosti i predrasuda i pogrešnih mišljenja koje je stekao tokom prvog dela života.
(Tri sestre – Anton Pavlovič Čehov)

@bojana.tubic

Bojana Tubić

Luča iz svog mikrokosmosa

Ja sam Bojana Tubić, profesorka srpskog jezika i književnosti, rođena 2. septembra 1983. godine, Kraljevčanka ili Kragujevčanka, odlučiti se ne mogu lako. Rodni grad volim, ali Kragujevac obožavam. Zavolela sam ga pre nego što sam počela u njemu da studiram na Filološko-umetničkom fakultetu na odseku za srpski jezik i književnost. To je grad koji ima dušu, koji mi je pružio najlepše dane života, prijatelje, ljubav i kasnije PORODICU.

Svoju radnu biografiju sam započela u OŠ „Mladost“ Vrnjci, a kasnije je nastavila u Gimnaziji Vrnjačka Banja. Punih devet godina bila sam PUTNIK namernik. Od 2016. godine zaposlena sam u OŠ „Dragiša Luković Španac“ u Kragujevcu. Ponosna sam što punih 13 godina radim posao koji obožavam i što sam, kroz posao, u različitim gradovima Srbije, stekla prijatelje za ceo život. Ako bih sebe po nekoj osobini izdvojila, to je sposobnost da stičem prijatelje svuda gde se zadržim duže od deset dana.
Kao mlad profesor bila sam prepuna samokritike i sumnje u sebe. Valjda je to deo sazrevanja svakog nastavnika… Onda se desilo da je moja škola pristupila projektu Škole mira i MPNTR-a „U svakoj školi ima poneki profesor Kosta Vujić“. Tada sam glasovima učenika, dobila plaketu „Kosta Vujić“ koja me NE određuje kao najboljeg profesora (da se ne lažemo, ima i boljih), već predstavlja kao najkompletniju ličnost svoje profesije. Od tog trenutka više ništa nije bilo isto! Ubedila sam sebe u svoje kvalitete, jer su mi u tome ovakvim odabirom pomogli moji đaci koje beskrajno volim i poštujem. Od tada ambiciozno krećem putem koji mi je otvoren.
Autor sam akreditovanog programa obuke„Vannastavne aktivnosti – ogledalo škole“. Učestvujem u realizaciji brojnih projekata: Kvalitetno obrazovanje za sve, Đak reporter, Skajp časovi sa ruskom školom sa Urala… Otkrivam i ljubav prema sportskom novinarstvu. U svojoj školi postajem koordinator projekta „Đak reporter“ Saveza za školski sport Srbije. Već pet godina pišemo tekstove za časopis „Plamenko“ koji četiri puta godišnje izlazi u okviru „Sportskog žurnala“, najtiražnijih sportskih novina u Srbiji. Naša novinarska sekcija proglašena je za jednu od najuspešnijih u Srbiji. Svakim novim tekstom podsećamo sebe da je u zdravom telu ZDRAV i DUH.
Na kraju bih istakla da sam, zajedno sa učiteljicom Biljanom Vulović, idejni tvorac Elektronske revije „Prosvetionik“. Nas dve smo sebe zamislile u liku Sančo Panse, vernog sluge Don Kihota, koji je u neprestanoj bori sa vetrenjačama. I obe smo verne sluge gospođe Prosvete, koja nije savršena, ali je mi jako poštujemo. „Prosvetionik“ treba da zrači lepim primerima iz svake učionice i da pokaže da u svakoj školi postoji neki profesor koji je luča iz svog mikrokosmosa.