Iz života škole

Osnovna škola „Sava Kerković”, Ljig

„U dolini reka Ljig i Kačer, ispod pitomog Rajca, u istorijskoj kotlini kuda su u bitke kretali i iz bitaka se ponosno vraćali hrabri srpski ratnici nalazi se moje malo mesto Ljig i moja škola“. Ovako jedan učenik predstavlja svoje mesto koje danas ima oko 3500 stanovnika i jednu osnovnu školu.

 

Osnovna škola „Sava Kerković“ u Ljigu zvanično je osnovana rešenjem Narodnog odbora Sreza Lazarevac 12. novembra 1955. godine, a počela je sa radom septembra 1955. Nastala je spajanjem osnovne četvorazredne škole u Ljigu i nižeg tečaja nepotpune gimnazije u Ljigu. Prvi naziv je bio OSMOGODIŠNJA ŠKOLA – SAVA KERKOVIĆ Ljig. Škola nosi ime po učitelju Savi Kerkoviću (1909-1943), rođenom u Mokroj Gori, a koji je od 1931. godine službovao u Babajiću, selu koje je kasnije delimično pripojeno Ljigu, odakle 1941. godine odlazi u rat. 1943. poginuo je na Glamočkom polju sa Ivom Lolom Ribarem i kasnije proglašen za narodnog heroja.

Ali, tradicija školstva na teritoriji opštine Ljig mnogo je starija od zvaničnog osnivanja škole 1955. godine. Nastojanje da se narod nauči pismenosti i stekne druga korisna znanja ima svoje korene u delovanju dva manastira u Moravcima kod igumana Hadži Đere i Bogovađi kod igumana Hadži Ruvima.
O prvoj privatnoj školi saznajemo iz memoara Alimpija Vasiljevića „Moje uspomene“. Alimpije Vasiljević je bio istaknuta ličnost srpske istorije druge polovine 19. veka. Rođen u selu Veliševac, bio je profesor i rektor Velike škole, tri puta ministar prosvete i crkvenih poslova, dva puta poslanik (ambasador) Kraljevine Srbije u Petrogradu ( Rusija).
Specifičnost ove škole su njena izdvojena odeljenja, 13 seoskih škola, do pre nekoliko godina 15, u kojima se realizuje nastava do četvrtog razreda. Tradicija školstva u pojedinim današnjim izdvojenim odeljenjima duža je nego u samom naselju Ljig. Pored gukoško – ljiške škole, iz 19. veka su i škole u selima Cvetanovac, Moravci i Slavkovica. Nažalost i ove škole plaćaju danak beloj kugi, pa je u školskoj 2021/22. godini u 13 izdvojenih odeljenja 102 učenika, 9 nepodeljenih odeljenja i 4 kombinacije. Ukupan broj učenika u ovoj školskoj godini je 512, što je gotovo duplo manje od broja koji je škola imala početkom 21. veka.

Smanjenje broja učenika i gašenje pojedinih izdvojenih odeljenja, još 2008. godine škola je videla kao mogućnost ostvarivanja novih nastavnih sadržaja i krenula ka ambijentalnoj nastavi kroz Kamp VREDNIH RUKU i projekat Obrazovnog turizma, koji je podržao UNICEF. Sredstvima dobijenim od UNICEF-a seoska škola u Paležnici je opremljena i raspolaže smeštajnim kapacitetima za grupu od oko 30 učenika. U ovom trenutku škola to povremeno koristi da bi pružila dodatnu podršku u radu svojim učenicima iz marginalizovanih grupa i da bi kroz vršnjačku edukaciju, razvijala kod svojih učenika vrednosti ljudskog dostojanstva i ljudskih prava, kulturne raznolikosti, kao i veštine empatije, saradnje i rešavanja konflikata.

Izdvojeno odeljenje u Kadinoj Luci, prvo je u Srbiji koje je obuhvaćeno Projektom Fondacije Novak Đoković „Školice života“. Godine 2013. sređen je kompletan enterijer škole i opremljena je najsavremenijim didaktičkim sredstvima. Ono što je posebno vredno pomena je činjenica da je to bio podsticaj da meštani i lokalna zajednica nastave da ulažu u ovu školu, pretvorivši školsko dvorište u bajkoliki prostor i podsticajnu učionicu na otvorenom. Deci u Kadinoj Luci je ovom divnom akcijom omogućeno da imaju prijatan ambijent za rad i druženje, a takođe i svoj parkić u koji će dolaziti i deca iz Ljiga i okolnih sela. Ova akcija će se nastaviti, a možda podstaći i ostale na nešto slično. Bravo za ideju i inicijativu svih roditelja koji su učestvovali u akciji, bravo za učiteljice Ivanu Ivković Nikolić i Marijanu Obradović, vaspitačicu Danijelu Pejčić i tetkicu Mariju Mišković.

Izdvojeno odeljenje u Kadinoj Luci, prvo je u Srbiji koje je obuhvaćeno Projektom Fondacije Novak Đoković „Školice života“. Godine 2013. sređen je kompletan enterijer škole i opremljena je najsavremenijim didaktičkim sredstvima. Ono što je posebno vredno pomena je činjenica da je to bio podsticaj da meštani i lokalna zajednica nastave da ulažu u ovu školu, pretvorivši školsko dvorište u bajkoliki prostor i podsticajnu učionicu na otvorenom. Deci u Kadinoj Luci je ovom divnom akcijom omogućeno da imaju prijatan ambijent za rad i druženje, a takođe i svoj parkić u koji će dolaziti i deca iz Ljiga i okolnih sela. Ova akcija će se nastaviti, a možda podstaći i ostale na nešto slično. Bravo za ideju i inicijativu svih roditelja koji su učestvovali u akciji, bravo za učiteljice Ivanu Ivković Nikolić i Marijanu Obradović, vaspitačicu Danijelu Pejčić i tetkicu Mariju Mišković.

Škola u Ljigu je bila među prvim školama u Srbiji u kojoj je zaživeo program „Škola bez nasilja“. Predstave forum-teatra su gostovale i na BITEF-polifoniji, pod rukovodstvom Danijele Nikolić Đorđević, nastavnice srpskog jezika, a škola je posebno postala prepoznatljiva po sjajnoj dramatizaciji teksta „Ljuditi čovek“, objavljenog u okviru projekta „Borba protiv seksualnog i rodno zasnovanog nasilja“, koji je doživeo brojna izvođenja širom Srbije. Glumačka ekipa je obuhvatila učenike od prvog razreda osnovne škole do maturanata gimnazije, a na samoj predstavi koju je režirala Marijana Negovanović Obradović, nastavnica srpskog jezika, radio je čitav tim: Ana Gošnjić i Marijana Obradović, učiteljice, Ivana Knežević, nastavnica muzičke kulture, Đorđije Kaljević, likovne kulture, roditelji učenika…Izvođenje predstave u Ljigu, Šapcu, Valjevu, Knjaževcu, Požezi, Lazarevcu, Aranđelovcu itd. pratile su i tribine koje su se bavile rodno zasnovanim nasiljem i debatom koju je podstakla sama predstava.

Dramska grupa Produženog boravka učestvovala je sa svojom učiteljicom Anom Gošnjić na festivalu dečjih predstava u okviru međunarodne konferencije u Beogradu „Kulturna uloga škole i obrazovna uloga kulture – Drama u obrazovanju” među 6 odabranih iz cele Srbije kao primer dobre prakse.

Nastavnica biologije Violeta Kešelj idejni je tvorac i koordinator izuzetnih tematskih dana posvećenih zdravlju, zdravoj ishrani, sovama, očuvanju planete Zemlje. Sjajno osmišljeni, vešto vođeni ti dani ostaju u sećanju kao događaji koji objedinjuju sve segmente savremene nastave koja ima poseban akcenat na funkcionalnim ciljevima…

 

U jednoj maloj sredini kakav je Ljig, škola daje pečat svim dešavanjima od kulturnih do sportskih i aktivno učestvuje u njima. Ni jedna humanitarna akcija u Ljigu nije bez aktivnog učešća učenika ove škole. Najčešće na humanitarnim bazarima svojom kreativnošću boje sive dane nečijeg detinjstva.

Svakoga 22. maja na Dan prenosa moštiju Sv. Nikole, u rodnom selu akademika i književnika Milovana Danojlića, Ivanovcima, gde je on podigao crkvu, zadužbinu, obeležava se crkvena slava, ali se dešava i praznik reči; susret sa nekim savremenim srpskim pesnikom, koga učenici seoske škole, ali i matične škole iz Ljiga dočekaju prigodnim programom. Na obostrano zadovoljstvo se tada kačerska dolina i brdo Kamalj pretvaraju u parnasovski vrt. Ugostili smo do sada Mošu Odalovića,Ljubivoja Ršumovića, Tiodora Rosića, Matiju Bećkovića, Milisava Tešića, Miroslava Maksimovića, Ljilju Bralović i mnoge druge…

Iako je pandemija usporila život, a mnoge aktivnosti potpuno zaustavila, škola i njeni učenici crpe snagu i energiju upravo iz prirode koja ih okružuje. Gotovo dve decenije postoji saradnja sa Planinarskim klubom „Pobeda“ iz Beograda i PK „Balkan“, takođe iz Beograda. Učenici i nastavnici škole su učesnici brojnih akcija ovih klubova, kako na obližnjem Rajcu, Sretenjski pohod od Ljiga do Rajca i Pohod u čast Kolubarske bitke koji se organizuje druge nedelje u novembru. Tu su i akcije čišćenja Rajca, vezane za Dan čistih planina. Neki od članova ovog kolektiva su ispeli vrhove Balkana, Triglav, a učenici škole tradicionalno već duže od decenije učestvuju na akciji Planinarskog saveza Srbije „Pešačenjem do zdravlja“ na Avali.Ove godine su čak dobili i pehar kao najbrojnija grupa.

Ljig je gradić odbojke. OK „Spartak“ beležio je prvoligaške uspone i padove, ali školski timovi su uvek bili rasadnici talenata i beležili sjajne rezultate na takmičenjima škola na republičkom nivou. Kako muška, tako i ženska ekipa. Rezultat toga su naši reprezentativci, Marko Ivović, koji gradi blistavu karijeru širom Evrope i predstavlja značajan stub reprezentacije Srbije, ali i mlada Anja Kujundžić koja je član kadetske reprezentacije Srbije, koja je postigla zapažene rezultate na proteklom Svetskom prvenstvu u Meksiku.

Od kraja devedesetih godina škola slavi ujedno Dan škole i školsku slavu Svetog Savu. Nekada je to bio 27. novembar, dan pogibije Save Kerkovića, pa je proslava bila u sklopu Dana Republike. Tako već tradicionalno objedinjujemo slavlja, pamtimo prijatelje i širom otvaramo vrata kreativnosti i mašti čije je stecište pitoma dolina Ljiga.

Marijana Negovanović Obradović, profesor srpskog jezika
Ana Gošnjić, profesor razredne nastave

O autorkama…

Marijana Negovanović Obradović


Nastavnik sam srpskog jezika i književnosti sa radnim iskustvom od 29 godina u prosveti, kao gimnazijski profesor, nastavnik u osnovnoj školi, ali i na rukovodećim poslovima (pomoćnik direktora i direktor škole).Svoju ulogu u školi vidim, kako na razvijanju sopstvenih veština i umeća, tako i na razvijanju istih kod svojih učenika i kolega, a sve u cilju očuvanja svog jezika i razvijanju ljubavi prema njemu, našim običajima i tradiciji, kao ključnom u očuvanju nacionalnog identiteta, ali i izgradnji kosmopolitizma. Zato putujem, planinarim i učim…
Majka sam dvoje odraslih ljudi.

Ana Gošnjić


Rođena sam jednog aprila 1980. godine u Čačku, a detinjstvo provela udišući zvuke trube iz dragačevskog vazduha u Guči. Uz majku učiteljicu i bezbroj dana provedenih u njenoj učionici, izbor zanimanja nikad nisam dovodila u pitanje.
Završila Gimnaziju u Čačku, a zatim i Učiteljski fakultet u Užicu gde sam diplomirala 2003. godine. Iste godine u septembru, u rodnom Dragačevu, selu Donja Kravarica, započela svoj profesionalni život. Na Veliku Gospojinu 2004. godine jedno značajno „da” me dovelo u Ljig gde sam započela novo poglavlje svog života. Počela sam da radim u OŠ „Sava Kerković” gde sam i danas. Komunikativna sam, odgovorna i preduzimljiva, spremna na saradnju i timski rad.
Rado preispitujem svoj rad i trudim se da unapređujem svoje veštine i kompetencije.
Majka sam četiri ćerke.