Iz ugla stručnjaka

POSTAVLJANJE ZDRAVIH GRANICA KOD DETETA

1. Kako podsticati saradljivost kod deteta

Dete u trenucima jakih emocija i povređenosti, nema kapacitete da se samo smiri. Zato su odrasli odgovorni u ostvarivanju kontakta sa detetom u trenucima uznemirenosti. Regulacija emocija je veština koja se usavršava celog života, a na roditeljima i vaspitačima je da pomognu detetu da uspostavi ravnotežu, da prepozna emocije i na konstruktivan način ih izrazi. Važno je zagrljajem, poljupcem, dodirom, smiriti uznemireno dete, i tek kada se dete smiri, očekivati razgovor i saradnju. Ako želimo saradnju, izbegavamo kritiku. Kada kritikujemo, preuzimamo odgovornost, dete će izbeći nepoželjno ponašanje da bi izbeglo kaznu, ali neće znati razlog. Umesto kritike, možemo postavljati pitanja kako su se deca osećala u datim trenucima, kako misle da su se drugi osećali… Pitanja postavljamo radoznalim tonom, ne kritički i procenjivački.

2. Postavljanje zdravih granica i konstruktivno reagovanje u određenim situacijama

Deca do druge godine ne razumeju pravila, na tom uzrastu je sve igra. Ukoliko vas dete od godinu dana ometa u kupovini, nećete postići pozitivne efekte vikanjem, pretnjama, zabranama. Ako postoji alternativa, nemojte dete do druge godine voditi u kupovinu po prodavnicama. Kada je to nužno, nemojte voditi gladno, nenaspavano, bolesno dete. Deca starija od dve godine funkcionišu po principu pravila. Suština je da se pravila dosledno primenjuju. Možete ih zajedno odrediti, ali je važno da su svima poznata i da ih uvek primenjujete. Manja je šteta nemati pravila, nego ih primenjivati nedosledno.

Kada dete predškolskog uzrasta radi nešto što nije bezbedno, kako onda postaviti granice? Dete do druge godine ne razume uzrok i posledicu, ne razume da ako se nagne kroz prozor, da će pasti. Detetu do druge godine je potrebno da ispusti igračku ili drugi predmet sa hranilice da bi uočilo da će taj pad proizvesti zvuk, možda čak i lomljavu. Zato je roditelj/vaspitač odgovoran da stvori bezbednu sredinu detetu na tom uzrastu (da zaštiti utičnice, skloni oštre, opasne predmete…). Na kasnijem uzrastu deca takođe funkcionišu po principu pravila koja su jasna i dosledno primenjivana.

Kako postaviti granice kada postoji rivalstvo između braće/sestara predškolskog uzrasta u porodici? Rivalstvo ima svoj razvojni plan, deca na ovom uzrastu konflikte najčešće rešavaju na fizičkom nivou, kasnije prelaze na verbalni nivo i ucene. Najpre treba smiriti situaciju, razdvojiti ih, pomoći im da regulišu jake emocije uznemirenosti. Uloga roditelja i vaspitača je da pomogne deci da uče veštine pregovaranja i jačaju rezilijentnost kod dece. Veštine se ne uče nakon dva puta ponovljenog ponašanja, već je potrebno uložiti mnogo truda u ponavljanje. Dete će do sedme godine uraditi sve da njemu bude dobro, to ne znači da je ono sebično, već da je na tom moralnom stadijumu. Roditelji i vaspitači nisu ovde sudije, već zrele osobe koje uče decu da na verbalnom i neverbalnom nivou rešavaju na konstruktivan način konflikte.

3. Da li primenjivati kaznu prilikom postavljanja zdravih granica kod dece?

Kazna kod dece predškolskog uzrasta daje najčešće sledeće efekte:

  • pobunu, inat;
  • osvetu;
  • povlačenje i
  • skrivanje.

Nijednu od ovih reakcija nije poželjno razvijati kod dece. Suština je da nijednom vrstom kazne niste naučili dete veštini postavljanja pravila i granica.Pod kaznom mislimo i na fizičko kažnjavanje, pretnje, ucene, ignorisanje.

Druga krajnost kazne je popustljiv stil vaspitanja. Popustljivost takođe ne pomaže u postavljanju zdravih granica. Popustljivost u vaspitanju onemogućava detetu da oseti život, da oseti posledicu pada, svađe sa drugom/drugaricom… Stvara se preterana zaštita i kada odrastu, deca imaju manju sposobnost regulacije emocija, manji prag tolerancije na neuspeh, jer ga nisu doživela ranije. Teško podnose neprijatnosti, nesamostalni su.

4. Logička posledica umesto kazne

Umesto kazne i popustljivosti, roditelji i vaspitači mogu korititi logičku posledicu. Ona mora biti povezana sa ponašanjem koje je neprihvatljivo ,,Ako razbiješ prozor loptom, platićemo od tvog džeparca novi prozor“. Ne sme biti u obliku pretnje, već izrečena sa poštovanjem. Mora biti razumna, ne možete zabraniti detetu da jede celog dana ili da izlazi iz kuće tri dana.

5. Alati za postavljanje granica

  • Postavljajte pitanja umesto naredbe, pitanja su postavljena radoznalim tonom ,,Šta treba da uradiš da bi ruke bile čiste?ˮ;
  • Potvrdite emocije i izrazite saosećanje ,,Znam/razumem da je teško prekinuti igru, vreme je za spavanjeˮ;
  • Uključite se i Vi: ,,Ne želiš da skupiš igračke, možemo zajednoˮ;
  • Imajte jasna pravila i dogovore unapred: ,,Znam da želiš slatkiše pre ručka, kakav je beše naš dogovor…ˮ;
  • Ponudite izbor (nikada više od dva izbora kod dece predškolskog uzrasta): ,,Želiš voće za užinu, biraš li jabuku ili bananu?ˮ;
  • Izbegnite držanje lekcija i pridika;
  • Rutine daju detetu sigurnost u obavljanju dnevnih aktivnosti (vreme za obroke, spavanje, igru, šetnju…) i
  • Dogovorite se oko jednog mesta u stanu gde dete može slobodno da izrazi svoje emocije, ali da nikoga ne povredi. Deci i odraslima je potrebno da izraze emocije, da ih ne drže zaključane.

Kristina Miladinović, master pedagog

Kristina Miladinović je pedagog u PU ,,Naša mladostˮ u Lapovu. Osnovne studije je završila na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a master studije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Radila je u osnovnoj i srednjoj školi kao stručni saradnik i nastavnik predmetne nastave. Posebna profesionalna interesovanja su joj unapređivanje partnerstva sa porodicom, kao i podsticanje dobrobiti dece i porodice. U braku je i ima dve ćerke.