Iz ugla stručnjaka

Muzika i muzikoterapija kao važan element u procesu inkluzivnog obrazovanja i u radu sa decom sa smetnjama u razvoju

Muzika i muzikoterapija kao važan element u procesu inkluzivnog obrazovanja i u radu sa decom sa smetnjama u razvoju

Muzikoterapija je poseban vid terapije za smanjenje stresa i podržavanje socijalnih interakcija. Muzika utiče na emocije, respiratorni sistem, ritam srca, stav tela i mentalne slike slušaoca, a to doprinosi dramatičnoj promeni raspoloženja, stanja i fiziologije osobe. Muzika je vid senzorne stimulacije koja izaziva reakcije zahvaljujući prisutnosti, izražajnosti i osećanju sigurnosti koji su sa njom povezani. Muzikoterapija je delotvoran i vredan tretman za osobe koje imaju problema na psihosocijalnom, afektivnom, spoznajnom planu, kao i u uspostavljanju komunikacije.

Muzikoterapija je mlada naučna disciplina koja nalazi primenu u svim oblastima tradicionalne medicine, ali i u obrazovnim ustanovama, u oblasti edukacije i specijalne edukacije. Praksa pokazuje da se deca lakše prilagođavaju novom okruženju i bolje ga prihvataju ukoliko su uključena u aktivnost čiji je glavni cilj zabava i deljenje radosti u grupi.

Muzika je snažno sredstvo komunikacije i motivacioni element, a može se primenjivati ne samo u umetničko-kreativne, već i u podsticajno razvojne i terapijske svrhe. Ona često podstiče razvoj mnogih veština kod dece.

Kada govorimo o inkluziji, Ivana Ilić, muzikoterapeut, smatra da je u tom procesu, osnovni princip rada da se omoguće svoj deci jednaki uslovi i ne zapostave njihovi potencijali. Kreiranjem individualnog obrazovnog plana i programa za decu nedovoljnih ili natprosečnih kapaciteta, zadovoljavaju se akademske potrebe pojedinca, ali se zapostavlja socijalna dimenzija koja je ključna i osnovna u razvoju dece.

Muzičke aktivnosti, bez obzira na kreativne i umetničke potencijale, nesumnjivo ujedinjuju pažnju i okupljaju decu i pomažu im da se socijalizuju i izgrade svest o pripadnosti grupi, da se oslobode kroz kreativno izražavanje i podignu nivo samopouzdanja.

Mnoge evropske zemlje, kao što je Švedska, ulažu u rano i obavezno muzičko obrazovanje, podstaknute velikim brojem istraživanja o uticaju muzike na opšti razvoj dece, a ciljevi nisu sticanje muzičkih znanja, već upotreba muzike kao motivacionog elementa za razvoj zdravog socijalnog bića.

Prof. dr Saša Stepanović

Visoka škola socijalnog rada, Beograd

Saša Stepanović (Beograd, 1986.) vanredni profesor na Visokoj školi socijalnog rada i Fakultetu savremenih umetnosti. Doktorirao je 2016. godine na Odeljenju za pedagogiju i andragogiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Naziv doktorske disertacije je „Organizacija nastave u redovnim školama i obrazovanje učenika sa senzornim oštećenjimaˮ. Oblast istraživanja: pedagogija i didaktika sa metodikama. Predaje na nekoliko studijskih programa: Psihiologija, Logopedija, Socijalni rad, Okupaciona terapija, Slikarstvo i Gluma.

Važnije napisane knjige: Inkluzija, ADHD i ADD poremećaj pažnje iz drugog ugla, Okupaciona terapija u radu sa decom i odraslima, Organizacija slobodnog vremena, Velika seksualna pobuna.