Iz ugla stručnjaka

„Ja samo glumim nasilje”
Forum teatar – igranjem uloga do nenasilne komunikacije

Od prvog radnog dana u školi pratila me je ta neprijatna reč − nasilje. Kad god se u školi dogodi nasilje stručni saradnik je tu, u centru događaja, pokušava da pomogne i „reši slučaj”. Kao da u tom trenutku svi pedagozi i psiholozi sveta postaju istražitelji, detektivi, policajci i inspektori sa pitanjima: kako se to dogodilo, šta je uzrok tome, ko su očevici i glavni osumnjičeni… I sve zvuči kao scenario za jedan krimi film. To sa scenarijom me je i asociralo da napravim priču sa segmentima nasilja i prikažem je na jedan drugačiji način, gde se konflikt uspešno rešava primenom nenasilne komunikacije.
Cilj je bio da kroz dramski prikaz jedne nasilne situacije pokušamo da pronađemo rešenje bez konflikta. Odmah sam došla na ideju da je Forum teatar idealan koncept za tako nešto. Napravila sam scenario za predstavu u kojoj će i glumci i publika biti učenici, kao aktivni učesnici, jer Forum teatar je koncipiran tako da se situacija odvija do ključnog trenutka, a onda publika ima priliku da promeni tok predstave, ali i da predstava promeni njih. Deca su bila oduševljena što će postati glumci, a publika što će dati svoj sud na kraju, jer od njih zavisi kako će se predstava završiti.
Sve navedeno uspela sam da realizujem sa svojim učenicima 5. i 6. razreda kada sam radila u nastavi, na času građanskog vaspitanja. Nastavnici ovakav vid rada uz modifikovanje mogu primenjivati sa učenicima svih uzrasta.

Ciljevi: Razvijanje veština i sposobnosti potrebnih za uspešnu komunikaciju; razumevanje svrhe nenasilne komunikacije, proširiti znanje o nasilnom ponašanju; razvijanje ljubavi i empatije u međusobnoj komunikaciji, prihvatanje razlika, razvijanje međusobnog uvažavanja među učenicima i stvaranje pozitivne klime u odeljenju; prepoznavanje nasilne situacije i reagovanje na istu putem nenasilne komunikacije i primenom pozitivnog ponašanja.

Ishodi: Učenici će znati da prepoznaju razliku između nasilne i nenasilne komunikacije; steći će osnovna znanja o nasilju (karakteristike, vrste, oblici); učenici će naučiti da prepoznaju nasilnu situaciju i umeti da reaguju u slučaju da se ona dogodi.

Scenario za Forum teatar:

 

Ana: Jaoo, čula sam da je ova nova biologičarka baš zahtevna! Nekima je odmah podelila jedinice.
Anđela: Ja sam ceo vikend učila. Baš se plašim.
Ana: Ma, pitaće nas danas sigurno… (Sve vreme iza njih dve, ide trojica dečaka koji slušaju njihov razgovor na putu do škole).
Goran (prestiže devojčice i staje ispred njih): Gde ste devojke? Čujem, uplašile ste se od biologije. Ma, nije to ništa… Šta bi bilo ako mi malo krenemo da vas plašimo?! Ajde za početak, dajte da vidimo šta to nosite u rancu? (Ostala dva dečaka prilaze do devojčica i stržu im rančeve sa leđa)
Viktor: Oooo, vidi, vidi, nove knjige. (Vadi knjige iz ranca, razgleda ih i baca na pod)
Janko: A ja sve stare sestrine koristim. Vidi užina! E, baš ništa nisam doručkovao jutros. (Jede)
Ana i Anđela: Ostavite to, to nije vaše!
Goran: Nije, ali će biti!
Luka (prilazi Viktoru i Janku): Ostavite to! Pustite ih na miru. Šta su vam uradile?
Viktor: A šta se tebe tiče šta su nam uradile?!
Janko: Jeste, šta te se tiče… Ajde, ajde produži.
Luka (Prilazi i obraća se Goranu): Reci im da odmah ostave devojčice i idite odavde ili ću ja…
Goran (prekida ga u pola rečenice približavajući mu se): Šta ćeš ti?
Viktor i Janko (u glas): Da, šta ćeš ti?


Kraj scene

Razgovor sa učenicima nakon izvedene scene:

Kao što smo pomenuli, u forum teatru scena se prekida u trenutku koji je pogodan za razmišljanje kako bi situacija mogla da se završi. Razgovaramo o izvedenoj sceni…

Ko je u ovom odlomku nasilnik, a ko trpi nasilje?

(Nasilnici Goran, Viktor i Janko, nasilje trpe Ana i Anđela)

Pitanje za razmišljanje: da li Luka trpi nasilje ili je nasilnik? Koje vrste nasilja prepoznajemo u ovom odlomku?

(Psihičko, fizičko, rodno zasnovano nasilje, vršnjačko nasilje…)

Da ste vi u ulozi nasilnika, šta bi predstavljalo uzrok takvog ponašanja? Da ste u ulozi onog koji trpi nasilje, kako biste se osećali? Da ste vi u ulozi dečaka Luke, šta biste uradili da sprečite nasilje? Kako bismo mogli da prikažemo ovu situaciju, a da se završi primenom nenasilne komunikacije?
Za kraj, kako treba da izgleda nenasilna komunikacija?
Učenici izvode ponovo odlomak, ovoga puta sa rešenjem koje su osmislili koristeći nenasilnu komunikaciju. Ono što je posebno zanimljivo je to da koliko god puta da ponovite scenu sa različitim odeljenjima i na drugom uzrastu, uvek ćete dobiti nove odgovore i ideje kako ova situacija može da se reši.

Utisci sa časa:

Devojčica Ana koja je glumila da trpi nasilje kaže: „Osećala sam se užasno, ne mogu ni da zamislim kako je onima koji to stvarno proživljavaju.” (Zatim se mahinalno okrenula ka drugu koji je glumio nasilnika i pogledala ga sa prezirom.)

Dečak Goran: Ali, ja samo glumim nasilje! Trudio sam se da budem ubedljiv.
Dečak Viktor priznaje da se i sam našao u „nezgodnim” situacijama, a i uloga mu je bila slična kao ova u scenariju. Skoro svako od nas je u nekom trenutku svog života pretrpeo neki vid nasilja ili načinio isto, nekad i nesvesno.
Na kraju ostaje samo jedno pitanje: da li razgovorom o nasilju i njegovim isticanjem delujemo preventivno ili ga možda podstičemo? Odgovor je – i jedno i drugo. Važno je iz kog ugla gledamo na to i kako ćemo se postaviti u datoj situaciji. Da li ćemo gledati televizijske i internet sadržaje koji na neprimeren, vulgaran i primitivan način pokazuju nasilje i time ga podstiču, ili ćemo na kreativan i zanimljiv način, kroz prikaz nasilne situacije, uspeti da pronađemo mehanizme odbrane i izvučemo pouku koristeći adekvatnu konverzaciju i uz međusobno poštovanje?
U našim rukama je uvek šta ćemo odabrati.

Tijana Bilibajkić, pedagog

O autorki teksta…

Tijana Bilibajkić rođena je 1989. godine u Kraljevu. Školovala se na Filozofskom fakultetu, odsek za pedagogiju, i stekla zvanja diplomirani pedagog i master pedagog. Radila je u nekoliko osnovnih i srednjih škola kao stručni saradnik i nastavnik predmetne nastave. U radu sa učenicima zalaže se za razvoj kritičkog mišljenja kroz međusobno uvažavanje i poštovanje različitosti. Majka je dvoje dece i radi u osnovnoj školi kao pedagog.